Pokusaj prvi: MUNfest 2010. - dan drugi
Sljedećeg jutra je bilo nadasve zanimljivo probuditi se. Između svih onih tipičnih zvukova u kampu, moj mozak je izolirao samo jedan i to onaj koji je ismijavao naš šator i smijao se k'o hijena. No ajde, barem sam se probudio uz smijeh...
Drugi dan sam odlučio malo istražiti cijeli taj prostor, specifično sam mislio potražiti obećane tuševe i pitku vodu, ali nijedno nisam uspio zaista pronaći...na kraju se ispostavilo da tuševa uopće nema, a pitka voda koja se nalazila u kanistrima je nestajala u roku od odmah...tak' da sam se ja tam' umio, napunio jednu bocu i to je to. Kasnije tog dana sam shvatio da postoji izvor(ić) koji je minijaturan i više mi izgleda k'o mjesto za pišanje nego li kao izvor...al' moram se priznati, voda je bila sasvim oke.
Nakon uobičajene kave i socijalnog jela koji sam kupio u pokretnoj trgovini koja radi, zamisli samo, od 8 do 12 (oke to nije čudnovato al' svejedno je nepraktično) odlučih se okupati u Mrežnici. Inače do tada se nisam niti jednom kupao u rijeci osim u Rječini i to kada sam bio mini-me, tako da me full intrigirala ta rijeka. Stigli smo do plaže koja je bila odmah uz cestu što je bilo loše jer biš recimo taman zaspao kad ono "Auto! Auto!" al' dobro Mrežnica je prva liga. Čovječe koji je užitak ući u hladnu rijeku i onda izaći onak' na topli zrak van i oni slapovi...zaista predivno!
Već sam spomenuo da tuševa na tom prostoru, nažalost, nije bilo. Za razliku od mene kojem je tuširanje bilo 2x dnevno dezoderans-iranje drugi su odlučili na korak koji baš i nije bio potreban: tuširanje u rijeci. To je prva ne-eko sitnica koju sam uspio primjetiti na festivalu i toga zaista nije trebalo biti, pogotovo ne na nekom festivalu koji se proziva ekološkim festivalom!
Nakon puno, puno sunčanja, ogladnih, te se odlučih vratiti na festival gdje sam od "šarolikog" (primjetite sarkazam ovdje) izbora odabrao ono najjeftinije a to je bilo nešto što su, I belive, harekrišne skuhale: pašta sa nekim povrćem, sojom i puno origana, ugl. uz puno kruha, ručak je bio prva liga! Tu sam saznao za videiće koji su neki ljudi iz Siska stavljali, sve snimke ekološke teme dakako i bili su ono oke, ništa posebno. Sljedećih nekoliko sati sam lutao po festivalu i mostly čekao da počne koncert. Koncert je počeo u 19:30, a trajao je dakako, do jutra.
DRUGI DAN
Drugi dan su započeli The Pint sisački band koji svira irski folk-rock. Čim sam čuo što sviraju, a to je bilo još prije festivala, nadao sam se da će biti nešto slično riječkom bandu The Shamrock, no iako su oba banda u tom istom "žanru" ovi ipak obrađuju na drugačiji način stvari i moram reći da mi je The Shamrock puno bliži srcu i bolje mi zvuče, al' isto tako moram uzeti u obzir da ovi nisu svirali u punom sastavu (tehnički problemi) i svirali su samo onih početničkih 20 minuta. Nakon njih svirali su dva banda kojih se opet ne mogu sjetiti, što su i kako svirali tako da ću samo copy-paste njihova imena Cherchezi United i Udri Ground (full mi žao što se nemrem sjetiti nekih bandova al' šta ću, takav sam)
Slijedeće ne mogu ne zapamtiti pošto su bili najmlađi koji su svirali tamo, a bome su i pokazali potencijala za nešto bolje. To je band Hren nakon njihovog nastupa čuo sam dosta komentara o njima, što je super, jer se upravo to treba i postići svojom pojavom al' ono što je mene kod njih iritiralo je da na početku svake pjesme započnu ubitačan ritam koji je ono prva liga i onda mi ga unište kroz obradu melodije...u svakom slučaju za godinu-dve ako nastave, čuti će se za njih.
Band Gretta koji su nastupali nakon Hrena mi je do tog dana bio mrzak, sjećam se da su svirali jednom u Rijeci i ja sam ih normalno googlao. Prvo što sam tada primjetio jest odlične kritike sa različitih portala, pa ono hajde da ih čujemo. Ono što je izlazilo iz mojih zvučnika nije vrijedilo takvih kritika pogotovo jer znam da su ti isti portali popljuvali preko granice neke super bandove (i ti pojedini kritičari su tako grozni da je to za nevjerovati), al' taj dan kada sam ih čuo na MUN-u bio sam zaista iznenađen. Sa svojom svirkom su me odvelii u neki drugi svijet i probudili mi nekakvu nostalgiju u kojoj mi se izvrtilo sve i svašta iz života što je totalno wow, ugl. ostao sam zapanjen. Taj dan shvatih i zašto su svirali u Teti Roži. Gretta je savršen bend za koji će svirati dok ste vi na cugi sa frendovima ili all alone za šankom.
Nakon njih na stejđ je došao band Spremišta i opet isto što se dogodilo prvi dan kada su ispred Postolara bili Radio Aktiv, tako su i ovi bili savršena predgrupa za The St!llness koji je uslijedio nakon njih. Kod Radio Aktiva sam imao zamjeru na vokal, al' kod ovih mi ništa ne smeta, baš su zakon, svirka i liriksi su savršeni. Za lagano chilanje i malo plesanja-svaršeni.
I tada na scenu dolazi The St!llness, frendica je luda za njima, a ja sam bio tek tol'ko. Na kraju njihovog koncerta ja sam bio "wow". Energija koju su uspijeli odaslati u publiku, svirka koja te tjera na ples, na skakanje, liriksi koji te jednostavno motiviraju za ići dalje. To je to, nema se što reći, savršeno. Nakon njih sam samo otišao daleko iza, sjeo i odmarao nogice i pokušao shvatiti što se sada dogodilo.
Taljani Talco koji usljedili nakon me bome nisu zadivili. Čuo sam ih jednom u Rijeci i taj put su rasturali, al' ovaj put ko da su stalno over and over again "počinjali". Ne znam kak' da to pojasnim...možda sam još uvijek bio u transu od Stillnessa. Ugl. bend je rasutrao, o tome nema govora, al' "oi oi oi" postaje dosadan kada ga čuješ 1000x, a oni su tolko puta to ponavljali...
Ugl. ja shvatih da ja više nemrem, a nisam si htio dopustiti da na Six Packu budem bez snage...tako da pravac šator i spavanje. xD
Sat vremena kasnije, malo po malo, ja se budim. Na stejđu još uvijek "rocka"Rambo Amadeus. Svirka je prilično dobra bila, al' vokal...taj čovjek je fascinantan. Kako se ne čuditi kada liriksi idu ovako "tntntntn Sizif tntntnt Sizif tntntn Sizif" (...) ugl. zadnjih 15min sam samo slušao njegove lovačke priče i razmišljao...na ovom festu ću zaista svašta pronaći. On je otišao, ja sretan.
I tada kao da se mora ponoviti razočaranje prvog dana, na stejđ je došao pijani Six Pack. Teška shitara. Razlog zašto mi je Six Pack oduvijek bio pri srcu je zato jer su upravo oni bili prvi koncert na kojem sam shvatio...ovo je moja stvar na kojem se mogu opustiti i ono izventilirati frustracije i sl. Nakon njih sve što mi je ostalo su bile frustracije. Kao prvo bili su pijani, kao drugo više je publika pjevala nego oni sami, a kao treće playlista im je bila obično govno, jer nisu pjevali hrpu pjesama koje su trebali. Sam' kad se sjetim svega toga poludim. Ugl. nakon tog koncerta nisam poslušao niti jednu njihovu stvar i izbrisao sam ih sa ipoda. Sa takvim "predivnim" osjećajem ošo sam natrag u šator gdje sam se uspio dobro naspavati.
Treći dan je bio jedini dan koji nije imao razočaranja u sebi, nego samo pure energy koji su odaslali rock i metal bandovi. Rock' n' roll rules.